Banjalučke ulice postale su ovih dana poprište krvavih obračuna, zahvaljujući obijesti kriminalaca i slabostima represivnog aparata, suočenog sa posljedicama vlastitih propusta.
Vladimir Malić, narko-diler i bivši policajac, izrešetao je četiri čovjeka usred Banjaluke i pobjegao. Malić, koji je ispario u nepoznatom pravcu, predstavlja paradigmu našeg društva i postupanja pravosuđa, obilježenog vrlo slobodnom primjenom, inače, dobrih zakonskih rješenja.
Njega su na ulicu pustili oni što su ga prvobitno, zbog trgovine heroinom, osudili na svega godinu i po dana. Toliko je dobio na osnovu "sporazumnog priznanja krivice". Kakva je to kazna i kakve ima veze što je priznao krivicu? Ako se neko potuče sa komšijom zbog međe, dobiće više, priznao ili ne.
To je, dakle, bilo nekako 2005. godine, kad je uhapšena veća grupa narko-dilera. Već sljedeće godine, Malić se vraća starom zanatu, kad ga, u zimu 2006. godine, opet hapse zbog trgovine heroinom.
Na stranice crne hronike ponovo je dospio u subotu, kad je upucao četvoricu u noćnom obračunu u strogom centru Banjaluke. Ali, nije on kriv što je pucao, već oni što su mu to dopustili. Krivi su oni koji ne koriste pune zakonske mogućnosti za obračun sa kriminalom, već gledaju da što prije završe postupak i izbjegnu suđenje. Zbog njihove letargije, ovakvi revolveraši pucaju po ulicama. Zbog njih je neko mogao biti ubijen.
Sljedeći put, kad se sa dilerom dogovaraju oko visine kazne, neka razmisle o tome šta će ta cvjećka raditi na slobodi, kad odradi tu "kaznu". Sigurno je da neće uzgajati cvijeće.