On je vodoinstalater, jake građe i crnih očiju, voli sarmu i ne voli da mu se protivurječi. Ona je profesorica engleskog, krhka i suptilna, porijeklom iz Malmea, Švedska. Upoznali su se na izložbi opreme i alata, gdje je ona radila kao prevodilac a on kao tehničko osoblje. Uzeli su se 1992. u njegovom rodnom mjestu. Dobili su dijete, žensko, preslatko.
Mala je rasla kao iz vode. Već je bila sedmi razred, kada je, dolazeći sa izleta primijetila da s tatom nešto nije u redu. Upitala ga je u čemu je problem, a umjesto odgovora dobila sočnu šamarčinu. Kada je opet upitala zbog čega, stari je samo prokomentarisao: "Nisam raspoložen za priču, obrati se mami."
Otišla je kod svoje mame, koja je izučavala neplaćene telefonske račune, i ponovila isto pitanje: "Šta se dešava?" Mami, onako zanesenoj brojkama, samo poletje ruka i spoljnim dijelom šake pogodi njeno lice. Mama reče: "Idi, radi domaći! Sada nemam vremena za tebe. A i onaj tvoj otac je pravi kreten, samo da znaš!" Ona se ne začudi, jer se ovo dešavalo već tri-četiri godine unazad, od kako je mama saznala da tata, pored toga što loče, ima i komšinicu-ljubavnicu, i od kada je tata saznao da mamu svaki dan s posla dovede direktor, dva sata kasnije, poslije radnog vremena.
"A šta bih sad ja...", pomisli mala. Uze malenu torbicu iz sobe, izađe iz kuće, zaputi se pod most. Fino se smjestila, izvadila kašičicu, najlon, gumu, špric i zaspala snom pravednika.
Za razliku od zemalja Evrope, BiH još nema zakon o dječijem pravobranilaštvu, koji je inače i jedan od uslova za ulazak naše zemlje u EU. Konvencija UN-a o pravima djeteta je usvojena na zasjedanju Generalne skupštine UN-a 1989. godine, a 1992. ju je ratifikovala i BiH.