Strah od siromaštva, samoće i bolesti, nervno rastrojstvo, socijalna neizvjesnost, te bolesti zavisnosti glavni su uzroci skoro 1.600 samoubistava u posljednje tri godine u BiH.
Govoriti o brojevima je nezahvalno, treba reći da se u BiH svakodnevno ubijaju gotovo dvije osobe na dan.
Osoba s imenom i prezimenom digla je dakle ruku na sebe zbog nečega što je bilo jače od one primarne volje za životom koju nam je dala majka priroda ili Bog, kako nam je na volju.
I dok psiholozi i sociolozi svakodnevno "trube" da su samoubistva uopšte rezultat "zapostavljanja pojedinca od šire društvene zajednice", te kako će stanje biti sve gore jer motiva imamo na pretek, srž problema ipak leži u porodici.
Koliko god je alarmantan podatak da je samoubistvo izvršio starac od 90 godina koji je na sebe, zbog nečega, digao ruku u poznim godinama, još gore na sve nas djeluju informacije da rubrike o samoubistvima nerijetko popunjavaju i maloljetnici.
Bezbroj je primjera da od drveta ne vidimo šumu, da roditelji zbog ipak nebitnih računa ne vide da im na samo metar od njih rođeno dijete pati i jeca zbog nečega sa čim ne zna kako da se izbori.
Koliko li je samo tekstova o ovoj temi ispisano, emisija napravljeno, ali niko nije znao da ponudi rješenje.
Životnih problema je uvijek bilo i biće, ali kao što reče jedan akademik: "Depresija vam je kao grip, ako ga liječite - proći će za sedmicu dana, ako ne - strpite se malo duže i sunce će vam opet svanuti".