Konstantan rast stope samoubistava u BiH i to posljednjih pet godina po deset odsto godišnje, treba da alarmira sve nadležne da bi barem počeli razmišljati o tom problemu.
U zemlji gdje ljudi jedini izlaz vide u samoubistvu očigledno da kockice nisu posložene kako treba i vjerovatno će gubitak posla, materijalna situacija, socijalna isključenost, osjećaj besperspektivnosti, život u izbjeglištvu, prezaduženost samo su neki od razloga zbog kojih ljudi sebi oduzimaju život. Međutim, postavlja se pitanje koje vijekovima mori psihijatre i psihologe: Da li se suicid rađa ili zbog problema i teškog života postaje? I zdravstveni radnici nisu načisto. Dok neki govore da je samoubistvo moguće spriječiti, drugi kažu da je to nemoguće i da žrtva samo čeka trenutak ili "dobar" razlog kako bi stavila konopac oko vrata.
U zemlji gdje je armija gladnih, poniženih i uvrijeđenih i čijim životima upravljaju strani i domaći korupcionaši, gdje je premija dobiti posao uopšte ne treba da nas čudi zašto je neko digao ruku na sebe.
Dosta vremena mora proći da bi ljudi, opet kao nekada, osjetili sigurnost i da bi mirno bez bojazni mogli dočekati stare dane i živjeti od svog minulog rada.
Kada i ako do toga dođe, stopa suicida bi se mogla smanjiti, a do tada ostaje nam da se čudimo mirnom komšiji koji je podigao ruku na sebe "samo" zato što nije imao šta da jede i prehrani porodicu.