Viši privredni sud u Banjaluci presudio je da su Republika Srpska i opština Trebinje dužni braći Salihu i Muameru Alijagiću isplatiti odštetu u iznosu od 305.000 KM plus zatezne kamate za u ratu otuđene mašine iz njihove bravarske radnje.
Time je odbačena presuda trebinjskog suda koji je Alijagićima namijenio odštetu od oko dva miliona maraka, na osnovu nalaza vještaka mostarskog instituta mašinstva, za koje je drugostepeni sud utvrdio da su potpuno nepouzdani. Iako je riječ o kraju redovnog sudskog procesa to, vjerovatno, neće predstavljati i kraj maratonskog procesa koji traje od 1999. Sudska sapunica, koja intrigira pažnju domaće javnosti, kako zbog prvobitno zahtijevane astronomske odštete od 35 miliona KM tako i zbog brojnih kontroverzi, preokreta, falsifikata i koristoljublja bivših zvaničnika, po svemu sudeći će ući i u četrnaestu "sezonu". Sudeći po dosadašnjim iskustvima, Alijagići će, nezadovoljni visinom odštete, ponovo pokrenuti reviziju postupka pred Vrhovnim sudom RS sa velikom izvjesnošću da predmet drugi put završi pred Ustavnim sudom BiH, koji bi ga vratio na novo suđenje i tako unedogled. U cijelom slučaju nije sporna činjenica da su ratne vlasti Trebinja 1993. Alijagićima nezakonito otuđile imovinu iz njihove radnje i da im stoga opravdano sljeduje adekvatna odšteta. Problem je, pak, što se preko neuvjerljivih svjedoka, sumnjivih vještaka i pohlepnih zvaničnika pokušavala višestruko "naduvati" stvarna šteta uz nadaleko poznatu tvrdnju da je jedna zanatska radnja posjedovala čak četiri tone skupocjenih srebrnih elektroda. Pojedine sudije su, nažalost, prihvatile tu tezu koja je teška za svariti čak i nama iz drevne zemlje piramide Sunca.