Pedesetak muškaraca u ponedjeljak se iz Srebrenice "doselilo" u Sarajevo.
Došli su da kod stadiona `Asim Ferhatović Hase` postave šatore i teren pripreme za kolektivno iseljenje oko 500 bošnjačkih povratnika iz Srebrenice u Sarajevo. Nezadovoljni stanjem u Srebrenici i odnosom vlasti prema povratnicima u ovom gradiću odlučili su da protestima riješe svoje probleme. Upozorili su kako će se Srebreničani kolektivno iseliti, iako je ovakav njihov potez otkazivan dva puta, ukoliko u narednih 15 dana Srebrenica ne dobije poseban status, odnosno ne bude proglašena distriktom.
Ruku na srce, malo je vjerovatno da će njihov zahtjev biti ispoštovan jer je promjena Ustava BiH, koja je neophoda da bi Srebrenica bila distrikt, mnogo komplikovanija od postavljanja šatora i iseljavanja. O tome koliko su domaće vlasti ažurne u ispunjavanju zahtjeva građana govori i šatorsko naselje poljoprivrednika ispred zgrade Vijeća ministara BiH u centru Sarajeva. Poljoprivrednici su, istina ne baš toliko opravdano, prije gotovo dvije godine postavili šatore na Marindvoru. Danas su njihovi šatori svakodnevica i gotovo niko ne obraća pažnju na njih. I još gore, od brojnih zahtjeva koje su postavili pred bh. političare gotovo nijedan nije ispunjen. Slična situacija može se desiti Srebreničanima.
Odlučivši se na život pod šatorima Srebreničani su dali povoda i drugim nezadovoljnim građanima u BiH da se na isti način bore za svoja prava. Nije trebalo da pokleknu i prihvate ovakav prijedlog povratnika koji danas žive u Sarajevu. Ne baš jednostavno, ali mnogo bolje rješenje bi bilo da prihvate obećani novac stranih i domaćih donatora i sebi u svom rodnom gradu osiguraju bolju budućnost.