Ispred zgrade Vlade FBiH u Sarajevu, gdje već mjesec u šatorima živi desetak nezaposlenih demobilisanih boraca, koji na ovaj način traže svoje dugujuće naknade, osvanuo je još jedan šator - poljoprivrednici pokazuju svoje nezadovoljstvo! Ali dok poljoprivrednici postavljaju novi šator, demobilisani borci ne znaju šta će sa svojim: zahtjevi su ispoštovani djelimično, a udruženje koje zastupa njihove interese i pregovara s Vladom smatra da su zahtjevi ispoštovani. Tako borci šatoraši misle da ako odu nisu ništa napravili, a i ako ostanu ne mogu više ništa napraviti.
U Sarajevu već godinama niču i nestaju šatorska naselja nezadovoljnih: poljoprivrednici, decertificirani policajci, Srebreničani, demobilisani borci... Predstavnici vlasti su ih u prisustvu kamera obilazili s interesovanjem, a kada kamera nema pravili su se da ih ne vide ili bi im prijetili bagerima jer predstavljaju ruglo. Šatoraši na kraju uglavnom kažu da su njihovi zahtjevi djelimično ispoštovani, a vlast da je dozvolila demokratski način izražavanja volje građana.
Čudno je kako su se šatori kao simbol slobodnog boravka u prirodi i kamperskog uživanja pretvorili u simbol straha, gladi, nezadovoljstva. Možda i jesu bili dobro oružje za borbu za prava, ali prvi put kada su bili novina. Sada su se i građani i odgovorni navikli na tu sliku koja više nikoga ne uznemirava, ali i ništa ne mijenja, jer u zemlji složenoj kao BiH nema rješenja preko noći.
Nezadovoljni bi morali shvatiti da se vlast mijenja na izborima, a ne iz šatora. No, šta znače izbori u BiH u kojoj je opozicija uspavana, razjedinjena i zabavljena sama sobom? Situacija izgleda bezizlazna i ako je nekom u šatoru lakše, neka ga! Možda nešto i postigne.