Tri, četiri, pozor, sad! Juriš! Vrata velikog second hand šopa naglo lupnuše pod pritiskom jednog čopora žena i pola horde muškaraca koji uletješe u njega.
Započe trka, jurnjava, graja, a nekoliko trenutaka nakon toga nasta nešto slično šutki na metal koncetima.
U haos se uplete čovjek iz obezbjeđenja s jednim: "Polako, ljudi!" Potom se buka malo utiša, svi se malo razdvojiše i opet zavlada žamor i pretumbavanje stvari koje je neko tamo u Njemačkoj bacio, a kod nas se prodaju jeftino i tretiraju "skoro k'o nove".
U masi očajnih namiguša u potrazi za brendom kojim će se hvaliti da su ga dobile iz Amerike i neispavanih majki na tragu kupovine novih jesenjih jakni u kojima će ispratiti djecu u školu, stajala je sićušna djevojka. Na prvu vidjelo se da ne zna šta je second hand ludnica. Nakon njenog trećeg bezuspješnog pokušaja da priđe rafama, koji se okončao tako što je dobila lakat u rebra, obratila se prodavačici u jarkožutoj majici.
"Oprostite, trudničke stvari. Da li imate takvo šta ovdje", upitala je.
Prodavačica promijeni namrštenu facu u osmijeh, pogleda malu mršavicu u jedva vidljiv stomak i reče joj: "Hajde za mnom." Otvori joj vrata skladišta iza rafa i brzim prstima u gomili stvari pronađe "skoro k'o novu" pamučnu trudničku haljinu.
"Evo je. Za tebe samo cenera", reče joj smješkajući se. "Hvala", odgovori mala trudnica i s radošću navuče haljinu koju je neka trudna Švabica nosila pretprošle sezone ispod čijih nabora se nazirao početak novog malog života.