Nema potrebe za još jednim kreditnim zaduženjem opštine Doboj, pogotovo ne ako će taj novac po ko zna koji put u posljednjih dvadesetak godina biti "asfaltiran" na seoskim putevima, "osvijetljen" sa još dvije do tri sijalice gradske rasvjete ili "zakrpljen" na nekoj od rupa na ulicama.
Sve se to može učiniti i redovnim budžetskim sredstvima, koja, ako je vjerovati bolje upućenima, sasvim pristojno stižu u opštinsku kasu.
S obzirom na to da će do 2023. godine opština svaki mjesec prvo plaćati rate šest kredita, pa tek plate zaposlenima, prosto je nevješto pravdanje lokalne vlasti da novi, sedmi kredit ne bi opteretio opštinu, jer, eto, ona ispunjava odredbe zakona i poštuje finansijsku disciplinu.
Ipak, najviše iritira to što je potjera za kreditnim zaduženjem počela u predvečerje predizborne kampanje, jer je poznata ranija praksa vladajuće garniture, koja svake četiri godine ponovo asfaltira iste seoske puteve.
Na tu foru, koja je već odavno izlizana, izgleda još neko nasjeda, pa naivni i dalje vjeruju da će sve probleme svojih mještana riješiti sa nekoliko stotina metara asfalta. To što tim putem malobrojni idu na posao njih mnogo ne brine, jer ih samo zanimaju potencijalni "dilovi".
Zbog tih "dilova" će lokalni vlastodršci ona tri miliona KM kredita ustupiti, ako treba, čak i političkim protivnicima, samo da bi na predstojećim izborima pojedinci uspjeli da zadrže svoja poslanička mjesta.
O stvaranju neke trajnije vrijednosti, poput zapošljavanja, u planu trošenja kreditnih sredstava nema riječi, jer oni koji su u jednoj od dobojskih kafana pokrenuli priču o kreditnom zaduženju svoje bliže i dalje srodnike su već zaposlili, udomili i otvorili im bankovne račune.
Ostalim Dobojlijama, po njihovom mišljenju, dovoljno je "hljeba i igara".