Osnovni problem implementacije odluke "Sejdić i Finci", međunarodnog nerazumijevanja problema koji se krije iza nje i domaćih zloupotreba ove teme je neshvatanje ili namjerno ignorisanje činjenice da između političkih specifičnosti autohtonih etničkih grupa i jednakosti svih građana pred zakonom u suštini nema nikakve kontradikcije.
To u praksi znači da svaki građanin BiH mora biti jednak pred zakonom, biti tretiran na isti način bez ikakve diskriminacije. Ali isto tako, to znači da istorijski priznate tradicionalne grupe, koje možete zvati konstitutivni narodi ili kako god želite, moraju imati političke mehanizme koji će im garantovati da će njihove specifičnosti biti uvažene.
Ako imate zemlju poput BiH i u njoj grupu ili grupe ljudi koji na tom prostoru imaju dugu istorijsku tradiciju svog identiteta, onda morate imati specifične mehanizme kojima ćete omogućiti određeni vid pozitivne diskriminacije za takve grupe.
Ovo bi trebalo da bude nešto s čim bi svako trebalo da se saglasi, i to bez puno rasprave. Međutim, u BiH to nije tako, a koliko je problem destruktivan i ozbiljan, daćemo najnoviji svjež primjer.
Predstavnici međunarodne zajednice pomognu da se nađe rješenje za Mostar, u kojem će svi građani imati jednak tretman pred zakonom, a tri etničke grupe - koje tradicionalno i vijekovima postoje na mostarskom prostoru sa svojim političkim specifičnostima - dobiju specifična politička prava u vidu rješenja u Izbornom zakonu. Nakon toga, predstavnici te iste međunarodne zajednice, među kojima je i sam ambasador EU, budu optuženi da zemlju politički dijele i vraćaju se "retrogradnim" rješenjima iz XIX vijeka.
Nemam ovdje vremena da ulazim u specifičnosti, ali suština je da brojni predstavnici međunarodne zajednice ne razumiju da je osnovno ljudsko pravo i pravo na vlastiti vjerski, etnički i politički identitet, pod uslovom da možete dokazati da taj identitet na tom prostoru postoji vijekovima.
Savjet Evrope s pravom traži da građani BiH koji ne žele da budu dio autohtonih etničkih ili vjerskih grupa, ili koji žele da se identifikuju isključivo s državom BiH, dobiju pasivno biračko pravo koje sada zbog skandaloznih propusta nemaju. Ali oni koji ovim biračkim pravom žele poništiti pravo na autohtono političko predstavljanje ne misle dobro BiH, pa čak i ako se radi i o samom državnom sekretaru u Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke. Svima koji tako misle poručujem da razmisle o jednoj stvari: Da li nipodaštavanjem političkog autohtonog etničkog identiteta u zemlji sa nekoliko različitih istorijskih autohtonih identiteta činite zločin?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.