Nepostojanje ambulanti, puteva i prevoza problemi su s kojima se, nažalost, u 21. vijeku i dalje susreću stanovnici ruralnih područja u Republici Srpskoj, ali svakako to je problem i stanovnika sela u ostatku Bosne i Hercegovine.
Svi mi to znamo, ali nikako oni koji imaju novac, čija je to zadaća, da počnu rješavati ove probleme. Nije isto imati vodu u kući i ići po nju kilometar dalje. Ili u jeku tehnike i tehnologije prvi sumrak dočekivati s fenjerom i svijećom. Stoga i ne čudi što mladi odlaze u gradove, gdje takođe nije bajno, pa nakon nekog vremena oni koji imaju sreće odu preko "bare" i nikada ne pomisle da se vrate na ove prostore. Apsurdno je da zemlja poput Bosne ima tolika polja, a samo se rijetki bave zemljoradnjom koja bi mogla hraniti cijelu zemlju.
Čekaju se strategije, ali naučeni smo odavno da, i kada ih donesu, od njih gotovo nema koristi, jer uslijedi novi izgovor nadležnih, a to je nedostatak novca.
To ne pomaže stanovnicima, recimo, Oštre Luke, gdje je velika nezaposlenost, a koja bi mogla biti riješena uz nešto veći poticaj stanovnicima u povrtarstvu ili proizvodnji mlijeka. Ili, do kada će u ruralnom dijelu istočne Hercegovine čekati da im izgrade puteve, ne autoputeve, kako bi ugledali pokoji autobus ili kombi, kako više ne bi bili odsječeni od gradskih centara. Najgore je, svakako, što u većini sela nema ljekara, jer da bi došao ljekar treba sagraditi ambulantu.
Zbog toga je sve više onih koji čekajući bolja vremena završe s uznapredovalom bolešću.
Dosta je mudrovanja, strategija, planova, projekata, jer su se još juče stvari morale pokrenuti sa mrtve tačke.