Iako je centralna svečanost Ramazanskog bajrama održana u Sarajevu, Haris Silajdžić, kao najbolje pozicionirani bošnjački političar, namaz je klanjao u Banjaluci, za koju otvoreno kaže da je ne voli.
Razloge njegove posjete možemo tumačiti na sto načina, ali jedno je sigurno - dok ostali bošnjački političari najradosniji muslimanski praznik proslavljaju daleko od očiju javnosti i uz svoje porodice, Haris u Banjaluci kupi njihove glasove.
Možda je i dobro što je došao i uvjerio se da je Banjaluka miroljubiv grad, da muslimani najnormalnije proslavljaju svoje najveće praznike, da mržnje nema, ali nije dobro što je i ovu posjetu iskoristio da kaže kako "nije siguran da Bošnjaci u najvećem gradu RS Bajram ne dočekuju u sreći i radosti".
Od najradikalnijeg bošnjačkog političara nije se moglo više ni očekivati. U toku svoga gazdovanja BiH, odnosno FBiH, još se nije udostojio zvanično da posjeti Banjaluku, da razgovara sa zvaničnicima RS i da pokuša popraviti ono o čemu stalno priča da ne valja - bezbjednost i položaj Bošnjaka u RS.
Najradosniji muslimanski praznik Haris je iskoristio i da vjernicima u Banjaluci obeća pomoć u izgradnji Ferhad-pašine džamije, ali kako obećanja idu uz izborne kampanje, Bošnjaci će valjda shvatiti da im pomoć u građenju ovog objekta isključivo mogu pružiti njihove komšije i zvanične institucije RS i grada Banjaluke.
Na kraju, činjenica da Haris nije uz ideološkog vođu svih Bošnjaka reisa Cerića i to na najveći muslimanski praznik, pokazuje još nešto, a to je da i u bošnjačkom političkom kolosijeku očigledno nešto ne štima.