Više od petine djece u BiH živi ispod linije siromaštva i sa svojim roditeljima bukvalno jedva preživljava.
Ako uzmemo u obzir procjenu da u BiH, prema posljednjim statističkim podacima, živi oko 850.000 djece, onda je lako zaključiti da njih oko 170.000 živi na rubu egzistencije. Ovoj djeci, osim što gotovo nemaju šta da jedu, ozbiljno su ugrožena prava na adekvatne uvjete života, zaštitu i razvoj. Njihov socijalni status izolovao ih je u potpunosti iz društva. A roditelji, vjerovatno zbog toga što nemaju dovoljno novca ili imaju nešto siće koju skrivaju i od sebe za još crnjih dana, svojoj djeci ne mogu priuštiti ni školovanje.
O njihovoj zdravstvenoj zaštiti ne treba ni govoriti. Jasno je kao dan da toga kod njih nema jer obično njihovi roditelji ne rade, pa tako ne ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu.
Ovakav poražavajući podatak trebalo bi da bude na obraz domaćim vlastima. U suštini dobar je pokazatelj koliko se vlasti brinu za djecu, koja su kako to sami kažu "budućnost ove zemlje". Tačno je da u svojim socijalnim programima vlasti izdvajaju novčanu pomoć za socijalno ugrožene porodice. Međutim, ona je gotovo jednaka onoj "sići" koju porodice čuvaju za "ne daj bože". Šta jednoj porodici sa troje djece koja još, recimo, živi kao podstanar znači pomoć vlasti od 150 KM mjesečno!?
Ovakva situacija u BiH nije prisutna od jučer, nego gotovo zadnjih 10 godina. Sudeći po ne baš značajnim pomacima na bolje, kada je riječ o siromaštvu djece i njihovih porodica, upitno je hoće li ona biti bolja i u narednih 10 godina.