Topli obrok dnevno u redovima ispred javnih kuhinja čeka više od 20.000 gladnih bh. građana.
Desetak hiljada je onih koji čekaju u redu za ručak, ali na papiru. Tek u slučaju da neko odustane od toplog obroka doći će u red ispred javnih kuhinja. Gotovo milion građana BiH je siromašno. Mnogi od njih imaju dovoljno da prehrane porodicu ili dovoljno ponosa, pa im u obraz ne može stati da čekaju u redu za koricu hljeba.
Kako sad stvari stoje, broj gladnih i siromašnih u BiH iz dana u dan se povećava. Upravo ovi podaci omogućavaju BiH da bude na samom vrhu liste siromašnih zemalja u regionu.
U takvom se vremenu nalazimo da gotovo nijedna zemlja nije pošteđena gladnih i siromašnih. Ali je zanemariv broj onih zemalja čija je trećina stanovništva siromašna.
Imajući u vidu privredni, ekonomski i cjelokupni razvoj društva u BiH teško je očekivati da će situacija biti bolja. Strani investitori više ne ulažu u BiH, rijetki su oni koji otvaraju firme, a domaće kompanije zbog nerentabilnosti i nemogućnosti poslovanja u ovakvom ambijentu se gase.
Odnos države prema ovoj populaciji je nikakav. Socijalna politika u BiH je promašaj, na što su upozorili predsatvnici različitih međunardnih institucija. Pomoć primaju svi, izuzev onih kojima je zaista i potrebna.
BiH gotovo ništa ne radi kako bi ovom problemu stala ukraj. Nema kvalitetnih i adekvatnih strategija zapošljavanja, kao ni politike socijalne zaštite. Evidentno je da će broj gladnih i siromašnih biti sve veći, a među njima će biti i onih čiji ponosi im neće dozvoliti da njihove porodice umru od gladi. Teško je i procijeniti kako će se BiH suočiti sa ovim problemom i čiju će pomoć tada tražiti.