Iz perspektive prosječnog građanina koji prima redovnu mjesečnu platu i koji se druži sa ljudima sličnih primanja teško je pojmiti siromaštvo koje oko nas vlada.
U jednom sarajevskom tržnom centru utorkom penzioneri skoro sve artikle mogu kupiti deset odsto jeftinije. Utorkom je ovaj tržni centar kao starački dom. Za plakati je scena kada penzioneri iz svojih korpi na kasi vade paštete, meso ili neki drugi artikal za koji nije ponuđeno sniženje od 10 odsto.
Udruženje potrošača Kantona Sarajevo uskoro otvara prodavnicu za siromašne gdje će osnovne životne namirnice biti jeftinije 30 odsto.
"Ovo će biti probna prodavnica, a u narednom periodu biće obuhvaćena svaka općina, svaki kanton", kazao je nedavno Mesud Lakota, predsjednik ovog udruženja.
Ova prodavnica već se pominje godinama. Za sada se ne zna na kojoj će lokaciji biti, ne zna se ni kakvi će artikli biti u ponudi, nepoznate su i cijene u ovoj prodavnici. Jedino što je konstanta i čega sigurno neće nedostajati su mušterije.
Prodavnicu za siromašne nije podržalo nijedno ministarstvo u FBiH. U Ministarstvu trgovine FBiH tvrde da nemaju ni novca ni zakonskog osnova za finansiranje ovakvih prodavnica.
Otvaranje prodavnice za siromašne tužno je samo po sebi. Međutim, još tužnija je činjenica da političari, koji su izabrani da se bore da niko ne bude siromašan, nemaju način ni volju da pomognu ovakve prodavnice koje će i najsiromašnijim omogućiti da odu u "šoping".