Nedavno su revizori utvrdili da je prošle godine u Ministarstvu inostranih poslova BiH 46 ljudi radilo po ugovoru o radu i djelu, a 10 ih je primljeno u stalni radni odnos, samo zato što su bili favorizovani. U prevodu, posao u MIP-u dobije onaj ko ima "štelu", prvo počne da radi po nekom ugovoru, a onda mu se ugovor stalno produžava, pa tako odradi pripravnički staž i kada konačno bude raspisan konkurs, taj neko dobije i posao.
Sutra će to biti naši konzuli i ambasadori, ili u najmanju ruku sekretari u ambasadama diljem svijeta. Primamljivo je biti u diplomatiji, ali svugdje u svijetu to znači mukotrpan rad, izuzetno obrazovanje i permanentno dokazivanje. Treba li reći da je kod nas drugačije?
Bitno je samo ući u nakaradni sistem koji skraćeno prepoznajemo pod MIP BiH. Kada bi se pretreslo ko je kome rođak, drug ili kum, u toj zgradi vjerovatno bi sve bilo mnogo jasnije.
Posljednji događaji sa zapošljavanjem nekoliko savjetnika Svena Alkalaja, šefa bh. diplomatije, samo potvrđuju da procedure Agencije za državnu službu ne mogu obezbijediti poštenu konkursnu utakmicu za one koji su "ničiji". Ko god je u MIP-u počeo da radi, tu će i ostati, a kasnije se ispostavi da je sve u skladu sa zakonom. Oni koji bi se na konkurs prijavili jer ispunjavaju uslove gube novac i vrijeme.
U decembru prošle godine raspisan je konkurs za 15 radnih mjesta, a prijavili su se oni koji uveliko rade u MIP-u po ugovorima i rješenjima koje im je ministar potpisao. Rezultati konkursa pokazuju da su primljeni oni koji već rade.
To što je Alkalaj usput rasturio i nacionalnu strukturu u MIP-u više nego iko prije njega pitanje je za parlament koji mu je pet puta dao povjerenje. Entitetsko glasanje u ovom slučaju nije sporno!