Evidentno je da su građani BiH svakim danom u sve većoj neimaštini i socijalnoj ugroženosti i da se stalno povećava broj gladnih, zbog čega je većina stanovništva prisiljena da kupuje samo one najneophodnije namirnice kako bi mogla da preživi. Na trpezi većine nalazi se samo najjeftinija hrana.
Siromaštvo je poprimilo takve razmjere da se prehrambene namirnice kupuju samo na akcijama, koje se stavljaju na robu kojoj uskoro ističe rok trajanja i može se samo pretpostaviti kakvog su kvaliteta ti proizvodi i kako utiču na zdravlje ljudi. Da se sve lošije i nezdravije hranimo, pokazuje nekoliko statističkih podataka, kao na primjer da smo u prošloj godini kupovali za 30 odsto manje voća i povrća, kao i ribe za oko 40 odsto, prosto jer je ova kvalitetna hrana postala pravi luksuz za standard bh. stanovništva. Oni koji imaju sreću pa imaju čime kupiti nešto hrane, sa polica uzimaju proizvode koje količinom zamjenjuju kvalitet i koji će što duže potrajati, kao što je riža i tjestenine, podrazumijeva se one najjeftinije.
Potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu više ne podrazumijeva 60 proizvoda već tek 22, što znači da se uglavnom kupuju hljeb, mlijeko, poneki proizvod za higijenu, tek ono osnovno da se u kolikoj-tolikoj mjeri podmire osnovne ljudske potrebe.
Ova situacija je svakako alarmantna, ali su u goroj situaciji oni koji nemaju nimalo novca da kupuju bilo kakve namirnice, pa bile one i lošeg kvaliteta.
Javne kuhinje često se zatvaraju, jer nemaju izvor finansiranja, a gladni ostaju i bez tog jednog oskudnog obroka dnevno. Tako su u Brčkom gladni, koji su ostali bez obroka iz javne kuhinje od početka ove godine, ponovo apelovanli nadležnima da im pomognu, nadajući se da ih neće ubuduće kao do sada hraniti lažnim obećanjima. Poznata je ona izreka da sit gladnom ne vjeruje, a kod nas se to i u praksi primjenjuje.