Svečanost, na koju smo svi mogli biti samo ponosni - upis mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu u svjetsku baštinu UNESCO-a, zasjenio je skandal kakav se, utisak je, samo kod nas mogao desiti.
Prvo, šefu UNESCO-a, Japancu koji nije ni znao šta ga je snašlo u ovoj našoj čudnoj zemlji, neki pametnjakovići iz "vlade", vjerovatno Savjeta ministara, kazali su da mu je bolje da ne ide u Višegrad. Za pretpostaviti, u strahu od mogućih problema zbog najavljenog postavljanja spomen-table Bošnjacima ubijenim u proteklom ratu.
Čovjek je, ispovijedio se, pomislio da ode u tajnosti kad već ne može javno ali, opet, i u tome su ga spriječili i ceremoniju prebacili u Sarajevo jer, zaboga, Japanci se ne šetaju po ćupriji baš svaki dan i neko bi mogao da ga prepozna.
Sve u svemu - velika sramota i dokaz da još nismo odrasla zemlja, u svakom smislu. Imamo šta da pokažemo svijetu, ali džaba nam kad smo ovakvi kakvi smo. Uz sav pijetet prema nevinim žrtvama pobacanim u Drinu samo zato što se drugačije zovu, nije se smjelo dozvoliti da spomen-tabla bude postavljena na dan svečane ceremonije. Zar to neko pametan, koji je šefa UNESCO-a savjetovao da ne ide u Višegrad, nije mogao bar pokušati spriječiti, pogotovo što je poznato da nema nikakvog odobrenja za postavljanje spomen-ploče?
Umjesto rješavanja problema, koliko god on osjetljiv bio, najlakše je, izgleda, reći: "Nemojte tamo ići, biće frke!" Je li to način na koji se rješavaju otvorena pitanja? Je li to ta poruka koju želimo da pošaljemo svijetu?