Preteške đačke torbe nisu jedini problem naših osnovaca s kojim se suočavaju u učionicama.
Mnogo ozbiljniji i veći problem su udžbenici iz kojih bi bh. osnovci trebalo da se edukuju.
U BiH je već postala praksa da su udžbenici za učenike osnovnih škola neshvatljivi, preopširni i dosadni. Sadržaj takvih udžbenika, umjesto da djecu privuče svojim zanimljivim pričama i ilustracijama i još im ponudi znanje adekvatno njihovom uzrastu, samo ih tjera u potpuno suprotnu krajnost. Onda nije ni čudo da mnogi osnovci ne žele u školu ili sa suzama u očima dočekaju početak nove školske godine.
Autori, ali i nadležna ministarstva i nastavnici koji aminuju takve udžbenike, kao da su zaboravili da su učenici osnovnih škola, pogotovo oni nižih razreda, djeca. Očito su zaboravili da su učenici prvih razreda jedva šestogodišnjaci i da su željni igre.
Kako od takve djece mogu očekivati da savladaju gradivo koje je neshvatljivo i roditeljima, koji su prisiljeni da nakon škole ponovo uče s djecom.
Nastavnici ovakav potez opravdavaju činjenicom da učenici do trećih razreda nisu ocjenjivani. Ovdje zaista nije bitna ocjena, bitne su djetetove sposobnosti i želje.
Posljednjih godina u BiH je na snazi projekat "Škola po mjeri djeteta", kojim se namjerava nastavni sadržaj prilagoditi djeci. Sudeći po sadržaju udžbenika, škola je daleko od onoga što djeca mogu i što je po njihovoj mjeri.