Cijene dvojezičnih dokumenata u opštinama i gradovima RS se drastično razlikuju, što nam govori da se pojedine lokalne zajednice u ovom entitetu ponašaju krajnje bezobrazno prema svojim sugrađanima.
Iz svega se da zaključiti da što je manja lokalna zajednica, to je veći bezobrazluk, pa je tako cijena dvojezičnih rodnih i vjenčanih listova u Banjaluci 10, a u Čelincu i Prijedoru, zamislite, čak dvostruko viša. Još gore stanje je s uvjerenjima o državljanstvu, koja su u tim lokalnim zajednicama četiri puta skuplja nego u Banjaluci.
Ja razumijem da lokalne zajednice same donose odluke o visinama taksi za izdavanje izvoda i uvjerenja iz matičnih knjiga, ali mi nije jasno zašto moraju dvostruko ili četvorostruko više "guliti" svoje sugrađane nego što to rade druge opštine, kod kojih su ti dokumenti višestruko jeftiniji. Šta to Čelinac ili Prijedor moraju više da "ispisuju" po tim dokumentima od Banjaluke, Istočnog Sarajeva i Bijeljine, pa da ih tako "masno" naplaćuju od ljudi koji ionako krpe kraj s krajem? Zaista, stanovnici tih opština s pravom treba da se zapitaju zašto tako skupo plaćaju izdavanje dokumenata i jedino tako će moći izdejstvovati priliku da se ocijeni ispravnost takve odluke. Zbog svega toga, može se zaključiti da apsolutno nije realno da ti dokumenti u manjim lokalnim zajednicama koštaju mnogo skuplje nego u onim većim i očekujem da će novoizabrani odbornici u opštinskim i gradskim parlamentima, kojima su u predizbornoj kampanji bila puna usta planova za pomoć i lakši život svojih sugrađana, pokrenuti to pitanje u svojim lokalnim zajednicama i osloboditi stanovnike tog bezobrazno velikog nameta.