"Priče koje čujemo da BiH, zbog toga što nije napravila neki korak naprijed ka Uniji, ne može da koristi fondove EU, na štetu su građana BiH koji su Evropljani. Ako smo mi političari nešto pogriješili, ne mogu i ne smiju da trpe građani BiH".
"Ako smo mi političari nešto pogriješili, ne mogu i ne smiju da trpe građani BiH"!
Neću imenovati političara koji je rekao ove riječi, ali čini mi se da je sva istina u njima. Samo, nešto veliko tu je potrebno dodati - ako su političari zakazali, bolje reći okasnili sa dogovorima, nije narod, nije solidarnost, nije ljubav, nije komšiluk i nije ljudskost. Svaka čast helikopterima, štabovima, struci, inženjerima i svim drugim znalcima, ali i volonteri su ono sunce koje nismo dugo čekali pod ovim nebom.
Rijeke se povlače u korita, ali nadiru nove, bistre, pune nade, pune mladih, koji se ovih dana sami organizuju samo s jednim ciljem - da bi pomogli u nesreći koju ne pamtimo.
Ne pitaju za ime, vjeru i naciju. Pitaju samo šta treba da bude očišćeno i oprano. Ne plaše se opasnosti koje vrebaju svaki put kada dotaknu nešto što je danima bilo pod naslagama mulja. Skromno ističu "imamo rukavice i čizme", "malo smo umorni", "potrebno nam je samo više sredstava za čišćenje".
Oni drugi zasukali su rukave i sakupljaju hranu, vodu, pelene, odjeću, higijenske potrepštine… Otpremaju šelepere, dočekuju druge, pa opet "Jovo, nanovo". Neko bi rekao: "Nema odmora dok traje obnova" i podsjetio bi se na vremena kada se sve iz katastrofa dizalo i ponovo živjelo.
Mnogim bh. građanima katastrofalne poplave odnijele su sve, ostali su bez najmilijih, porodice su se razdvojile bježeći pred bujicama, ostali su bez krova nad glavom. Teško da u ovom momentu mogu da vide bolje sutra.
Ipak, osmijeh i tračak nade vraćaju im dobri mladi ljudi koji su danonoćno na terenu. I neće stati, neće odustati!