Kada je došlo do hapšenja Jovana Divjaka u Beču na osnovu srbijanske potjernice za ratni zločin, politika je trebalo da začepi svoja usta, a riječ prepusti austrijskom pravosuđu.
Ali, nažalost, to se nije desilo, i to iz tri razloga. Prvi je što je austrijska novinarka Livija Klingl u austrijskom "Kurieru" napisala članak "'Heroj iz Sarajeva' uhapšen", u kojem se stavila u odbranu generala Divjaka, za kojeg i ne krije da su lični prijatelji. Ali novinar ima pravo da iznosi svoje mišljenje, i to nije sporno. Puno spornije je što je austrijski ministar spoljnih poslova Mihael Špindeleger svojom izjavom u "Kurieru" da je izručenje Divjaka Srbiji "nezamislivo" ispolitizovao cijeli proces i iz pravne ga prebacio u političku sferu. I treća, i najgora stvar, jeste to što se u cijelu priču direktno uključio i visoki predstavnik Valentin Incko, koji se preko "Kuriera" i novinarke Klingl založio da general Divjak bude oslobođen.
Nije sporno da austrijski građanin Valentin Incko ima mišljenje o bilo kome kakvo želi. Ali je i te kako sporno da se visoki predstavnik Valentin Incko, čiji je mandat pomoći BiH i njenim narodima da što prije napreduju na putu od međunarodnog protektorata ka suverenoj zemlji, politički angažuje kako bi osoba za koju jedan narod u BiH smatra da je odgovoran za smrt više desetina ljudi bila oslobođena. Ali kako god okrenete i kako god se ova priča završi, neće riješiti osnovno pitanje, na koje su mnogi, čini se, zaboravili. U ta dva dana u Sarajevu je poginulo četrdesetak ljudi, u besmislenom, nepotrebnom i užasnom ratnom zločinu, koji se, napominjem, desio na samom početku rata, mnogo prije drugih takođe ružnih, besmislenih i užasnih ratnih zločina. Ova politizacija nam mora biti opomena da su izgubljeni ljudski životi važniji od nečijih političkih uvjerenja.