Slučaj Nedreta Mujkanovića, direktora Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla, buduće generacije studenata političkih nauka izučavat će kao primjer potpune podređenosti sistema pojedincu. Prethodnu tvrdnju moramo uzeti s rezervom. Uslov da studenti izučavaju slučajeve poput ovog jeste uspostava normalnog sistema vrijednosti u BiH. Danas to svakako nije slučaj.
Direktor UKC Tuzla nedavno je ukinuo sve vanjske telefonske linije klinikama u sastavu ovog centra. Doktori porodice pacijenata ne mogu obavijestiti o njihovu stanju, stepenu povreda ili smrti. Direktor je ovu odluku pravdao smanjenjem prevelikih troškova.
Nekoliko mjeseci ranije sin Nedreta Mujkanovića divljački je pretukao jednog mladića. Mediji su uredno izvještavali o tome, policija napravila uviđaj, ali mlađi Mujkanović nije procesuiran. Javna je tajna da je njegov moćni otac nadležnim istražnim tijelima dao dodatna pojašnjanja koja su amnestirala njegova agresivnog sina.
Javnost je možda i najbolje upoznata s teškim temperamentom i rukom Nedreta Mujkanovića, kojeg je supruga Jasminka optužila za fizičko zlostavljanje. U vrijeme dok su mediji izvještavali o fizičkim nasrtajima Mujkanovića na suprugu, ona je javno govorila o diskriminaciji na poslu. Uposlena je u UKC Tuzla, čiji je direktor njen suprug. Njene su je kolege šikanirale. Nije teško pretpostaviti na čiju instrukciju.
U svim ovim slučajevima sistem je potpuno zakazao. Moguće je da to ima neke veze s političkim vezama Nedreta Mujkanovića i Stranke za BiH.