Nezavisni stav

Slučaj Rončević

Marija Taušan

Primjereno kažnjavanje tužioca koji je bio u kontaktu s kriminalcima primjer je dobrog funkcionisanja sistema. U ovom slučaju pravosudnog. Loša vijest je što je ovo rijedak primjer.

Slučaj federalnog tužioca Branimira Rončevića, koji je posudio 3.000 KM od Aziza Gašija, u Sarajevu poznatog kao kamatara, rasvjetljava niz problema, između ostalog i zbog čega se pravosudni organi ne mogu obračunati s obiljem krupnog kriminala u BiH. Kako će tužilac Rončević (i ostali tužioci i sudije `Rončevići`) procesuirati Gašija kada je i sam saizvršilac u krivičnom djelu lihvarstva (kamatarstva, zelenaštva).

Tužilac Rončević se u postupku pred Disciplinskom komisijom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta branio tvrdnjom `da mu nije bilo poznato da je Aziz Gaši lice sklono kriminalu`. Komisija mu, naravno, nije povjerovala. Možda i zbog toga što u tužilaštvu u kojem je radio postoji više prijava protiv tog istog Gašija.

Ovaj primjer takođe pokazuje da ni mjesečna primanja od 5.000 KM ne mogu obezbijediti da neko časno obavlja svoju dužnost. Zato je adekvatna kazna potez koji barem donekle uliva povjerenje u pravosudni sistem. Međutim, potrebno je raskrstiti sa svim `Rončevićima`, koliko god da ih ima i ma koliko da su uticajni. Jer, kao što reče izvjesni šef policije: policajac (tužilac, sudija) koji sarađuje s kriminalcima gori je od legitimisanih kriminalca.

Najčitanije