Nezaposleni u FBiH, bar oni koji žele da nađu posao, u potrazi za radnim mjestom češće pretražuju privatne potrale nego što odlaze u općinske biroe za zapošljavanje. Podaci kažu da preko portala više njih nađe posao nego što im u tome pomognu državne službe koje na administraciju troše milione KM godišnje.
Reći će u ovim službama da rade koliko mogu i da je problem što poslodavci nisu dužni obavijestiti ih o svojim potrebama i otvorenim radnim mjestima. Optužiće i nezaposlene da sjede na biroima i samo kukaju, boga moleći da ih niko ne nazove za posao jer već rade na crno, a od biroa primaju još 300 KM naknade i imaju zdravstveno osiguranje. U tome svemu ima istine, ali se postavlja pitanje zašto je to tako i čemu službe za zapošljavanje ako je jedan portal efikasniji od osam kantonalnih službi, kojih, inače, ima deset.
Nezaposleni negoduju da biroi ništa ne rade, stranci tvrde da puno troše, ekonomisti da su službe postale puki sakupljači podataka o broju nezaposlenih. Sve počinje i završava politikom stranaka na vlasti, pa tako i ovaj problem. Politika je omogućila da se plaća zdravstveno osiguranje preko biroa, da se službama za zapošljavanje natovare isplate miliona KM za borce, da te službe ne budu mjesto gdje će poslodavci tražiti kadrove, da poslodavci nakon godinu mogu otpustiti radnika za čije su zapošljavanje dobili državni novac. Politika je omogućila da je isti iznos kazne za rad na crno jednog ili stotinu radnika, a ta kazna niža je nego doprinosi za jednog regularno zaposlenog. Politika je ta koja neće dati efikasnije uređenje službi za zapošljavanje, za početak da u FBiH nema 11 upravnih odbora i direktora službi, jer su i to mjesta za smještaj stranačkih kadrova.