Bez ikakvog povoda, u Sarajevu je ubijen mladić Denis Mrnjavac dok se vraćao iz škole. Bio je jedan od najboljih učenika u Katoličkom školskom centru u Sarajevu, a po ocjeni direktora, možda i previše miran.
U tramvaju su ga napala trojica mladića njegovih godina i izbola nožem. Obratili su mu se pitanjem: "Šta gledaš?" To je stara fora kavgažija, propaliteta i ljudi koji ne znaju šta će sa sobom, koji, kad su u grupi, sakupe snagu da napadnu slabijeg. Protiv te trojice slabića, od kojih je jedan maloljetan, sada se vodi neki postupak.
I koliko god da čovjek želi da im ostatak života bude što teži i da nekako plate za svoj zločin iz obijesti, mora se zapitati u kakvim su porodicama rasli, šta ih je natjeralo da baš oni od tolikog broja mladih ljudi postanu ubice.
Naše društvo ne nudi nikakve mehanizme da ovaj, te prošli kao i budući slični slučajevi budu zakonski riješeni. Jednostavno, vlasti nemaju ni volje ni znanja ni mogućnosti za sveobuhvatnu akciju kojom će prvo da utiču na sprečavanje maloljetničke delinkvencije, zatim i da je adekvatno kažnjavaju.
Zato se jedino možemo tješiti duhovnim kaznama i nagradama. Iako Denisa više neće vidjeti njegovi najbliži i školski drugovi, bar će ga pamtiti kao dragog i dobrog mladića, kojem su mnogi potrčali da daju krv kada je napadnut. Sumnjam da će prema trojici ubica slabića, takvi kakvi su, imati slična osjećanja.