Uvjeren u vlastitu genijalnost, njemački ambasador Mihael Šmunk založio se da se u BiH "stvori jedna nacija", dajući novi život staroj i propaloj ideji austrougarskog guvernera Benjamina Kalaja i aktuelnom htijenju jednog dijela bh. politike.
Baš kao da se nacije smisle, skuvaju i iznesu na sto za jednu noć i to u trenutku dok se u stomaku bar dva, od tri gosta, muči i na samu pomisao na takvu večeru!
`Treći i najvažniji dio ustavne reforme trebalo bi da bude da od BiH stvorimo jednu naciju`, poručio je Šmunk. Poruka, izrečena bez imalo diplomatskog uvijanja, prvorazredan je skandal. Ali, kad smo već takvi kakvi smo, dakle nejaki za bilo kakvu akciju, 'ajmo bar da razmislimo šta nam je, zapravo, Šmunk želio reći i ima li njegova ideja neku realnu, argumentovanu podlogu. Prije svega, on bi, ipak, morao da objasni šta misli pod tim `...da stvorimo jednu naciju`.
Da li misli na domaće snage ili međunarodne? Jer, čovjek je, očigledno, i sebe strpao među kuvare `jedne nacije`. Pošto je jasno da on, jelte, nema bh. pasoš, preostaje mu samo jedan izbor - neka se, lijepo, odrekne njemačkog državljanstva i uzme bosansko, pa ćemo pričati o njegovoj ideji! Naravno, jedna nacija u zemlji tri naroda najjednostavnije je rješenje za višenacionalnu državu.
Ali, to je u našim uslovima utopija, bez imalo uvažavanja realnog stanja stvari i želje naroda koji bi, je l', trebalo da se utope u tu `naciju`. Ipak, bez obzira na Šmunkov izlet u nepoznato, njegovu izjavu bi trebalo shvatiti vrlo ozbiljno. Jer, ovakve izjave u diplomatiji obično znače pripremu za nešto ozbiljno.