BiH ima manje od sto šoping kvadrata na 1.000 stanovnika i time se zajedno sa Grčkom i Srbijom našla u grupi evropskih zemalja sa najmanje prodajnog prostora.
Ovakvo GfK istraživanje kaže da je 0,10 kvadrata po glavi čovjeka u odnosu na evropski prosjek malo, dok prosječan domaći bh. potrošač nije u stanju uvidjeti ni čemu stvarni razlog postojanja trenutog broja trgovačkih centara.
Naime, onih 54 odsto zaposlenih u zemlji sa prosječnom platom od oko 800 konvertibilnih jedinica (kako navodi zvanična statistika) nakon što plate režije i uplate rate kredita bankama, sa svojim porodicama u neki obližnji šoping centar mogu otići jednom mjesečno.
Njihova preostala kupovna "moć" je tolika da će u većini slučajeva svoja kolica napuniti otprilike do pola. Jedan od najčešćih izuzetaka u kojoj prosječne bh. porodice do vrha pune kolica je situacija kada pazare i veliki paket toalet papira, zbog toga što taj kabasti boks uvijek sam po sebi zauzme polovinu njihove zapremine.
Nakon što se ugrubo uvidi kakav je to potrošački potencijal zaposlenih u BiH, kupovna "snaga" penzionera koji primaju nešto malo više od 300 KM mjesečno i horde nezaposlenih, prije se može govoriti o kupovnoj nemoći nego o kupovnoj moći.
Malo kome od stanovnika je danas problem što u njihov kraj nije došao trgovački centar nekog od većih svjetskih trgovinskih lanca, zbog toga što su i trenutno postojeći za njih više galerijskog karakatera, jer u njih ulaze po principu: "Samo razgledam".
U trenutnim uslovima umjesto šoping molova, tankim iznosima u njihovim novčanicima su daleko neophodnije specijalizovane SOS prodavnice koje će ponuditi niže cijene hljeba, mlijeka i ulja.