Vijećnica. Lijepa austrijska dama, koju je ranije krasila graja đaka, jer je služila kao škola, sada je pretvorena u "građevinu slučaj". Po njoj se puca, nju se bojkotira, a u njezinu dvorištu nema djece, nego su tu spomenici legalni i ilegalni.
U Mostaru u petak isti scenarij kao koncem ožujka. Mjesto radnje Vijećnica, održava se sjednica, a nema Hrvata, samo Bošnjaci. Koncem ožujka obrnuto i to je zapravo jedina razlika između spomeničke krize I i II u Mostaru. Lijepa Vijećnica ni dva mjeseca nakon otvaranja nije primila sve svoje vijećnike. I ko zna kada će. Sada Hrvati traže da se negdje drugo zakaže sjednica Gradskog vijeća, jer im smeta ilegalni kameni ljiljan postavljen ondje gdje "armijska noga nije kročila". Koncem ožujka Bošnjacima zasmeta legalni stećak, spomen-obilježje na poginule pripadnike HVO-a, te oni izbojkotiraše prvu sjednicu koja je trebalo da bude organizirana u novoj novcatoj građevini. Predsjednik GV Murat Ćorić za bojkota otvaranja Vijećnice otvori bolovanje, a gradonačelnik Ljubo Bešlić za bojkota druge sjednica reče kako pripada svojoj stranci, te da ni on neće doći na sjednicu dok se ne razriješi spomenička kriza. Kameni ljiljan je nelegalan, a bošnjačka politika vuče konce u inspekcijskim službama da ga se ne dira, jer treba stajati tu u inat. U međuvremenu, nekakve svađalačke sjednice Vijeća između spomeničke krize I i II održaše se u zgradi federalnih institucija. Tamo se zapravo ništa konkretno nije dogovorilo, osim da će Mostar dobiti tim pravnika koji će se baviti Statutom. Ta odluka stigla je onda kada je odluka Ustavnog suda već trebalo da bude implementirana, a pitanje izbora u Mostaru riješeno. S njom se dobrano zakasnilo, a donesena je da se ostavi dojam da se u Mostaru ipak nešto radi. A ne radi se zapravo ništa, osim što se izazivaju spomeničke krize, čiji nastavci slijede.