Kako do novca u ova teška vremena? Lako.
Osnuješ neki sportski savez i onda se praviš kao da nešto radiš, a u stvari samo sjediš i čekaš da ti država odredi "komad kolača", jer mora da te izdržava.
Neka, reći će neko, bolje da novac daju sportu i sportistima, pa makar i neregistrovanim, nego da ode u nečiji privatni džep. Ali, porazno je da mnogi strukovni savezi, kako ministar Sredoje Nović reče, nisu imali ni jednogodišnji plan rada, a kamoli da imaju razrađenu strategiju razvoja na duge staze.
Ima tu svega u sportskoj bh. bašti, od onih koji su odskora članovi sportske porodice do onih koji su tu starosjedioci. Neki imaju sve normativne akte, radna tijela, prostorije, stručno osoblje, mnogo članova i ozbiljno rade, dok neki imaju sve to, rade vrlo malo ili skoro ništa, ali imaju strpljenja da stoje u redu i čekaju svoj dio iz državne kase.
Kriju se ispod floskule da djecu sklanjaju sa ulice i sličnih fraza, a u stvari glavni motiv im je bio da se nađu u onom famoznom redu. Ima tu i onih sa skromnim mogućnostima, koji rade i trude se mnogo, ali u neredu u kojem se ne zna koliko ko realno zaslužuje pomoći i podrške često nepravedno ostanu zapostavljeni.
Opet će neki pomisliti pa to je u redu, treba pomagati sportu, ali zaboravlja se činjenica da je ovo sa sadašnjim načinom finansiranja bh. sporta slično kao javna kuhinja, pomaže vam da preživite, ali to je to.
O napretku i razvoju iluzorno je i pomišljati ako se svake godine borite da preživite. Gdje je tu onda promocija i afirmacija bh. sporta.
Iz Ministarstva civilnih poslova BiH rekoše da tako više neće moći. Najaviše uvođenje reda i uspostavljanje pravne države i u oblasti finansiranja sporta.
U redu, treba stvari malo posložiti i unijeti reda u nered, ali nejasno je zašto se čekalo toliko dugo.