Uprkos kočničarima i dežurnim radikalno-huškaškim analitičarima, odnosi Srbije i BiH krenuli su uzlaznom putanjom, a posjeta Vjekoslava Bevande, predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, Beogradu pokazala je onu neophodnu i dugo očekivanu dozu ozbiljnosti i jednih i drugih.
Dačićeva dva putovanja u Sarajevo, uzajamne posjete ministara spoljnih poslova Srbije i BiH i skori dolazak Nebojše Stevanovića, predsjednika Skupštine Srbije, u Sarajevo nagovještavaju sasvim sigurno neko novo doba u odnosima ove dvije zemlje.
Takođe, potpisani Protokol o saradnji tužilaštava Srbije i BiH po pitanju ratnih zločina i poruke koje se razmjenjuju u posljednjih nekoliko mjeseci (osim onih Izetbegovićevih), pokazuju volju i spremnost da se nešto radi i da se, za razliku od ranije deklarativne spremnosti Tadićeve vlasti, stvari danas pokreću s mrtve tačke.
Prosto je nevjerovatno da dvije susjedne zemlje koje imaju barem desetak krupnih otvorenih pitanja, kao što su neriješene granice, imovina, nestali itd., ne sarađuju, a ako ništa drugo barem decidno identifikuju probleme.
Bilo kako bilo, nakon što Hrvatska uđe u EU i izađe iz CEFTA, Srbija i BiH pod pritiskom privrede, kapitala, biznisa i novca intenziviraće svoju saradnju, koja će od srdačne protokolarne prerasti u konkretne projekte, od koji će građani imati najviše koristi.