Nezavisni stav

Srebrenica

Srebrenica
Foto: N.N. | Srebrenica

Odluka Valentina Incka da nametne kažnjavanje negiranja genocida najmanje se odnosi na taj strašni zločin koji je u julu 1995. počinjen nad Bošnjacima.

Inckova odluka ima najviše sa samim Valentinom Inckom i njegovim nastojanjem da u svoju biografiju upiše koji poen, ali, možda i više od toga, da se osveti međunarodnoj zajednici koja mu je 11 godina prvo vezala ruke ne dozvoljavajući mu da išta uradi, a onda ga natjerala da se "dobrovoljno" povuče sa pozicije da bi u istoriji bio upisan kao prvi visoki predstavnik Panj koji za vrijeme svog mandata nije uradio baš ništa.

Iako ni sam nemam odgovor na pitanje kako da opišem ono što se desilo u Srebrenici, a da istovremeno nad svoj narod ne navučem stigmu kojem je samo u 20. vijeku barem triput prijetio biološki nestanak, ono što sasvim sigurno znam je da ova odluka ne samo da će ostati mrtvo slovo na papiru, nego će nam svima u BiH nanijeti mnogo štete, ali sasvim sigurno najviše samim Bošnjacima.

Kada je nekolicina Amerikanaca uoči rata nagovorila Aliju Izetbegovića da povuče potpis sa Kutiljerovog plana jer su obećali da će im Amerika obezbijediti pravednije rješenje, dobro su znali da od toga neće biti ništa. Na kraju su Bošnjaci, očekivano, od Amerikanaca dobili Dejton, za njih lošije rješenje od Kutiljerovog plana, a najmanje 60.000 Bošnjaka, uz 40.000 ostalih žrtava, izgubilo je živote.

Bošnjački političari, upravo radi budućnosti vlastitog naroda, trebalo je da prvi pruže ruku i da prihvate da su haške presude dovoljna kazna za Srebrenicu i ostale individualne zločine, i da puste da vrijeme sazri za ostale spoznaje. Umjesto toga, svaki put aplaudiraju nekom Incku i svima koji im obećaju instant rješenja za ispravljanje istorijskih nepravdi, a svaki, baš svaki put najgore prođu od svih. Šta god mislili, realnost je takva da Srbi imaju Srbiju, oko čije naklonosti geostrateške bitke sada biju najveće svjetske sile, Hrvati imaju Hrvatsku, članicu EU, a Bošnjaci iza sebe opet neće imati nikoga.

Da li neko zaista misli da će Zapad kazniti Srbe sada kada im trebaju u njihovoj geostrateškoj bici protiv Rusije i Kine? Ili, možda, Hrvate koji iza sebe imaju Hrvatsku s pravom veta u EU?

Mnogi se sada raduju, ali radost će, kao i svaki put do sada, biti kratkog daha. Na kraju će ostati bošnjačka, srpska i hrvatska sirotinja, da plaća ceh tuđih sujeta, ambicija i zabluda. Za to vrijeme će arhitekte naših sudbina mjerkati svoje nove apartmane u predgrađima Beča, Moskve i Istanbula.

Možda bolju sudbinu od ove nismo ni zaslužili.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije