Državne firme i organi vlasti čestitaće jedni drugima Novu godinu sa, prije stotine godina osmišljenim, frazama poput one kojom se želi uspjeh i blagostanje u, pozlaćenim slovima odštampanoj, čestitki
Neko će i usmeno poželjeti ovo isto probranoj eliti u zakupljenoj sali i uz ozbiljan švedski sto od najmanje 10.000 KM dok bogate zemlje Evrope, kojoj težimo, štede i na nacionalnom danu.
Blagostanje će građanima doći kroz oglas u novinama, a samo će rijetki preskočiti ove isprazne ceremonije pa svoje najljepše želje pokazati darujući teško oboljeloj djeci dok leže u bolnicama, mališanima koji nemaju kome reći "mama" i "tata", siromašnima koji gladno i strpljivo svaki dan čekaju u redovima pred narodnim kuhinjama.
U uspješnim kompanijama kažu da će potrošiti malo na čestitke poslovnim partnerima, koje bi valjda izgubili ako bi im sreću poželjeli mailom. Siromašne i očajne ne mogu izgubiti. Oni će postojati i poslije Nove godine. Neke firme su, ironije li, uvele mjere štednje pa će rokovnike podijeliti međusobno. Ne pitaju na koliko hljeba štedi desetine hiljada radnika na minimalcu.
U institucijama vlasti uvrijeđeno odgovaraju da je slanje čestitki, koje će biti bačene isto kao što bi i mail bio izbrisan, stvar opšte kulture. Zahvaljujući takvim kulturnjacima u zemlji imamo 750.000 nepismenih, preko milion siromašnih, pola miliona nezaposlenih.
Neki su u vječitoj dilemi da li da ispune svoju obavezu javne ličnosti ili izmame osmijehe djece, što valjda ne smatraju obavezom javne ličnosti. Slažu se svi da bi bilo lijepo da sav taj silni novac ode u humanitarne svrhe, ali treba neko da to inicira. Taj neko sigurno neće doći ni u, sretnoj nam novoj, 2011. godini.