Da je mobilni telefon, posebno onaj sa ugrađenom kamerom za snimanje, pokazao svoje loše strane među učenicima i maloljetnicima, pokazalo se ovih dana kroz više primjera "mobilnih skandala" u kojima učestvuju sami učenici. I to nije prvi put, dešava se po ko zna koji put.
Pedagozi i psiholozi tvrde da se ne može kontrolisati situacija kada je riječ o tajnom snimanju morbidnih scena tuča ili scena sa tipičnim seksualnim sadržajima iz razloga što je telefon dostupan svima. Ko bi mogao znati šta će oni tamo negdje raditi?
Neko mora, gospodo, biti odgovoran što je njima postalo zanimljivo snimati "gole" djevojčice iz razreda ili sam seksualni odnos sa nekima od njih... Valjda maloljetni Banjalučani misle da ispadaju face pred drugima, bili su sa "ribama iz razreda", vidjeće se što još niko nije.
Drugi, još morbidniji snimci su tuče, izlivi frustracije i nedostatka odgoja, ali i gluposti, jer osim što će se na "klipu" vidjeti sve nabrojano, ono će postati i potencijalni svjedok oličenja društvenog nemorala. To sada najbolje zna postiđeni Pirot u Srbiji i djevojčice-delinkventi. Psiholozi će sugerisati da ih ne možemo tako nazivati jer ne kradu, ne piju, nisu osuđivane... Ali kako ih nazvati, traženje u odrastanju i naivnost? To jesu nekompletirane ličnosti sa bolesnim stavom, ali zbog kojeg ne nose kompletnu odgovornost. Nju snose i roditelji, profesori i pedagozi i na koncu društvo.