Postavljanje šatora ispred zgrade Vlade TK posljednji je vapaj grupe srpskih povratnika iz Kalesije, koji se godinama žale općinskoj, kantonalnoj i entiteskim vlastima na loše uslove povratka u ovu opštinu.
Uprkos životnim problemima, srpski povratnici nisu jedinstveni u borbi za svoja prava, proklamovana kroz Dejtonski sporazum. Ovaj protest organizovalo je Udruženje "Agrorazvoj" Kalesija, ali ga Srpsko građansko vijeće (SGV) Kalesija nije podržalo, jer imaju različite stavove u pogledu načina borbe za ostvarivanje povratničkih prava.
Činjenica je da je putna komunikacija do povratničkih sela u Kalesiji još neobnovljena, tačno je i da sprski povratnici nemaju pristup pravoslavnom groblju, kao i da ime je općinska deponija smeća tik uz kuće.
Uz to, nepobitno je da i 14 godina nakon Dejtona ima srpskih kuća bez vode, kao i to da u općini Kalesija nema zaposlenih Srba.
Odgovornost za lošu povratničku sliku u Kalesiji općinska i kantonalna vlast prebacuju jedna na drugu, a entitetski ministri ignorišu postojanje tog problema.
Nakon postavljanja šatora ispred zgrade Vlade TK srpskim povratnicima je jasno poručeno da nemaju šta tražiti u Tuzli, već da svoje probleme rješavaju u Kalesiji. A tamo su, prije godinu dana, u prisustvu potpredsjednice FBiH Spomenke Mićić nazvani budalama.
Ipak, tjerani životnim tegobama oni su ustrajni u borbi za svoja prava, a u našoj zemlji bi se, konačno, trebalo početi koordinirano raditi na stvaranju uslova za održivi povratak. Bez obzira na to o kojoj "strani" se radi.