Notorna je činjenica da je sve ono dobro što je uradilo Vijeće ministara kojim rukovodi Denis Zvizdić učinjeno uz obilatu pomoć, medijaciju, pa i "bijeli štap" međunarodne zajednice
Kad sam se u četvrtak ujutro odlučio pisati tekst o gubitku zakonodavne podrške koja se u slučaju aktuelnog saziva Vijeća ministara "stanjila" na maksimalno 18 poslaničkih ruku, znao sam u kakav se "rizik" upuštam.
Nema tu neke pretjerane pameti ni mudrosti. Bilo je lako naslutiti da će se podići i "Kunto i Panto", počevši od onih koji odsudno brane politiku Bakira Izetbegovića, preko onih koji to isto čine kada je u pitanju SDS i Savez za promjene, pa do onih koji godinama podržavaju i brane politiku SNSD-a i s takvih pozicija čine sve da (o)slabe ovo Vijeće ministara u kojima njih nema.
No, mene to pretjerano ne tangira, budući da nikada u svojoj prilično dugoj karijeri nisam napisao bilo šta iza čega ne stojim ili što ne mislim da je u tom trenutku globalni interes građana ove zemlje i države BiH.
Dakle, notorna je činjenica da je sve ono dobro što je uradilo Vijeće ministara kojim rukovodi Denis Zvizdić učinjeno uz obilatu pomoć, medijaciju, pa i "bijeli štap" međunarodne zajednice.
Sve ono drugo, ono loše, nikakvo i katastrofalno, proizašlo je iz tih i takvih politika koje žive u nekom svom paralelnom svijetu u kojem su oni hadžije. To vam je onaj svijet koji vas ubjeđuje da našim ulicama cvatu karanfili i ljubičice, iako vi svojim očima svakodnevno gledate grozne scene siromaštva i bijede. To vam je ona ista politika koja je obećala 100.000 zaposlenih u četiri godine, pa smo umjesto toga dobili 50.000 odseljenih.
Kao što rekoh, nema tu neke pretjerane filozofije ni pameti. Sve je jasno i egzaktno. I naprosto mi se fućka ko će šta reći ili napisati po plaćenom političkom nalogu. Mi "obični" svojim očima vidimo sve veću bijedu i očaj, potpuni nestanak srednje klase i raslojavanje društva na dvadesetak "hadžijskih" porodica i njihovih poltrona od ostatka običnog svijeta. I sve se više brinemo za budućnost naše djece, koje u ovoj državi uopće nema!
Nije li to dovoljno za Zvizdića da nam se skloni s očiju? A šta će biti kasnije, kako doći do neke nove većine niti je moja briga, niti sam plaćen da o tome razmišljam.