Žalosna činjenica da proteklih nekoliko dana niko od predstavnika vlasti nije ni telefonski kontaktirao direktore bh. kompanija koje posluju u Libiji da ih upita o nevolji koja ih je zadesila prekidom poslova samo je još jedna potvrda katastrofalno lošeg odnosa vlasti prema privredi.
Doduše, politika je otvorila vrata libijskog tržišta, ali sada kada je armija od oko 1.000 ljudi ostala bez posla i po povratku u BiH sa zebnjom iščekuje rasplet, ima obavezu i da ovim kompanijama i njihovim radnicima pomogne da prežive iznenadni "cunami".
Menažderi, naravno, ne očekuju novac jer ga u državnim i entitetskim kasama i nema, ali ima mnogo načina da im se olakšaju teškoće koje će sasvim sigurno osjetiti bez obzira na to da li nemirni događaji u Libiji trajali još koji dan, koji mjesec ili koju godinu.
Istina, za obračun šteta još je rano, ali treba na vrijeme preduzeti korake da bi gubici bili ublaženi, a radnici koji su odjednom postali višak što manje trpjeli. Država može pomoći ubrzanjem investicija koje je započela u sektoru energetike i putne infrastrukture, a gdje mjesta može i mora biti za domaće kompanije. Takođe, može odgirati veliku ulogu u održavanju kontakata s libijskim vlastima, pa i pružanju pomoći u definisanju odštetnih zahtjeva ukoliko ih nakon turobnog iskustva s Irakom od prije 20 godina ponovo budemo morali pisati.
Nakon što dobismo novi "začin" na sumornu bh. zbilju, posebnim luksuzom pokazuje se "cirkus" sa neformiranjem vlasti, a koji zorno ilustruje kako gospodari političkog života u BiH lebde u oblacima samodovoljnosti, daleko od stvarnog života i potreba privrede i građana.
Nije stoga ni čudno što nas na svjetskim ekonomskim rang-listama preteče i doskorašnji evropski fenjeraš - Albanija.