Uvjerenje da je nedavna policijska akcija u Gornjoj Maoči bila iznuđena zbog dolaska eksperata Evropske komisije koji vrše kontrolu ispunjenosti uslova za viznu liberalizaciju, nije bez osnova. Nakon višegodišnje uspavanosti i vidne nezainteresovanosti, ispoljena je nagla i revnosna briga za teritorijalni integritet države i bezbjednost njenih građana. Operacija "Svjetlost" u Gornjoj Maoči očigledan je pokušaj da se pred međunarodnom javnošću popravi izrazito loša bezbjednosna slika Bosne i Hercegovine.
U tome ne bi bilo ničeg lošeg da se radi o najzad probuđenim iskrenim namjerama da se država obračuna sa onima koji nesmetano prave državu u državi. Reakcije poslije akcije u Gornjoj Maoči ne daju dovoljno uvjeravanja da je to baš tako. Odmah nakon što su policijske i bezbjednosne snage izašle iz Gornje Maoče, preostale vehabije u selu su organizovale svoj punkt i straže, kao da se faktički ništa nije ni desilo. Za one koji uđu u zaštićenu vehabijsku zonu, opet važe posebna pravila koja se sekularnim zakonima ove države nemaju nikakve veze. To, nema sumnje, predstavlja veliki rizik za bezbjednost ove zemlje.
Upravo različiti bezbjednosni rizici i prijetnje zemlji bili su razlozi što Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH dvije godine zaredom, 2007. i 2008, nije prihvatio Informaciju o stanju bezbjednosti u BiH. Bivši ministar bezbjednosti na sve načine se trudio da sakrije stvarnu vezu između bošnjačkih političara i afro-azijskih grupa koje su špartale uzduž i poprijeko. Sve je to bilo pravdano bezrazložnom srpskom medijskom kampanjom koja, po mišljenju bošnjačkih političara, nema nikakve veze sa stvarnošću. Sve do Gornje Maoče.
Biće veoma zanimljivo pogledati novu Informaciju o stanju bezbjednosti u BiH za 2009. godinu, naročito s aspekta mogućih prijetnji i izazova. Biće to test za novog ministra iz SDA, koji se donedavno, u parlamentu BiH, veoma trudio da sakrije sve bošnjačke veze sa "braćom" i omogući im "nesmetan" rad.
Sarajevski politički krugovi su nedavnu policijsku akciju popratili sa neuvjerljivim odobravanjem. Neki istaknuti bošnjački političari su za dešavanja u Gornjoj Maoči rekli da je za grupu bezazlenih neistomišljenika sve to bilo opsežno, pretjerano i nepotrebno. Nevjerovatno! Da li su neistomišljenici oni koji ne priznaju političku organizaciju države, poluge vlasti i prinude, sistem obrazovanja, vjerskih i drugih sloboda?
Blage reakcije iz Sarajeva odraz su uvjerenja da prijetnja za Bosnu i Hercegovinu, u svim varijantama, dolazi samo iz Republike Srpske. Zato i ne čude rezultati ankete "Glasa Amerike", po kojoj 15 odsto ispitanih građana BiH smatra da su vehabije pravi vjernici i muslimani. Valjda je nepoštovanje državnih institucija, zakona i Ustava normalno i prihvatljivo, pogotovo ako je riječ o pravim vjernicima.
Takvi stavovi su rezultat ustaljenog klišea, po kome je Republika Srpska remetilački faktor i stalna prijetnja za stabilnost države. Reakcije iz Sarajeva uvjeravaju nas da se iza svega krije želja za kratkoročnim pokazivanjem moći države, bez stvarnog suočavanja sa svim aspektima bezbjednosnih prijetnji.
Bez ozbira na sve, prisustvo radikalnih vehabija, koji ne priznaju ustrojstvo države, objektivna je prijetnja evropskim integracijama Bosne i Hercegovine. Optimističke prognoze gotovo svih političkih lidera u zemlji vezane za stavljanje BiH na bijelu šengen listu ipak se moraju primiti sa rezervom, sve dok god postoje bezbjednosne prijetnje poput one u Gornjoj Maoči. Jer, ko može sa sigurnošću danas reći gdje su i koliko je još Gornjih Maoča, a bez tog ključnog odgovora nema ni bijelog šengena.
Prema tvrdnjama iz Evropske komisije, novih uslova vezanih za bezvizni režim neće biti. To, naravno, ne znači da će "evropski bezbjednjaci", koji daju ključno mišljenje o ispunjenosti "mape puta", progledati kroz prste činjenici da u Bosni i Hercegovini postoje teritorije gdje vladaju neki drugi zakoni.
Treba imati u vidu da se prilikom donošenja konačne odluke u Savjetu Evrope neće razmatrati samo izvještaj eksperata koji ovih dana borave u BiH. Izvjesno je da "mapa puta" ne sadrži samo ispunjavanje zahtjeva tehničke prirode, već suštinskog odnosa države prema bezbjednosti kao globalnom problemu. Konačno, odluku o liberalizaciji viznog režima donose ministri inostranih poslova zemalja članice, ali ne samo oni. Presudno mišljenje o stavljanju zemlje na bijeli šengen imaće ministri unutrašnjih poslova, koji su sasvim sigurno upoznati sa svim bezbjednosnim prijetnjama u Bosni i Hercegovini.
Zato, ako vehabije probuše gume na vozilu lokalne policije koja uđe u Gornju Maoču, ne treba se baviti isključivo krpljenjem guma nego otklanjanjem uzroka koji su doveli do toga. Biće to dobro, ne samo za policiju, koja će moći da obavlja svoj posao, već i za onih 15 odsto anketiranih građana BiH koji smatraju da su vehabije "bezazleni neistomišljenici". I oni će na bijelu šengen listu.
Nesumnjivo je da se u BiH, i pored svega, toleriše vjerski totalitarizam koji je ocijenjen opasnim svuda u svijetu. Dokle god država ne bude imala punu kontrolu u svim bezbjednosnim aspektima, male su šanse da će ući u proces liberalizacije viznog režima, bez obzira koliko smo daleko otišli sa ispunjavanjem tehničkih uslova.