U prijašnjem sistemu zaposlenima je odbijano nekoliko procenata od plate za stambeni fond, iz kojeg su građeni i dijeljeni stanovi. Tako je većina stanovništva bivše Jugoslavije dolazila do stana. Danas je to daleka prošlost i jedini način rješavanja stambenog pitanja je kupovina.
I dok se u manjim mjestima u BiH mogu kupiti stanovi i za manje od 1.000 KM po kvadratu, veći gradski centri, Banjaluka, Mostar, a posebno Sarajevo, drastično su skuplji. Sarajevo je rekorder s obzirom na to da je administrativni centar, te sjedište brojnih međunarodnih organizacija i ambasada. U Novom Sarajevu, recimo, za stan od sedamdesetak kvadrata treba izdvojiti od 150.000 do 210.000, u zavisnosti od lokacije i gradnje. Mladi bračni parovi, uz dobar posao, kredit i neku podršku sa strane, običnu se odlučuju za te dijelove grada. Najveći broj stanovnika Sarajeva može samo da sanja o stanovanju u centru, jer za krov nad glavom veličine 70 kvadratnih metara u užoj gradskoj jezgri treba izdvojiti barem 250.000 KM. Što je stan uređeniji i opremljeniji, cijena kvadrata se penje do 4.000 i 5.000 KM, a u jednom objektu u izgradnji spekuliše se da će iznositi 6.000 KM.
Ipak, Sarajevo je pristupačnije od prijestonica susjednih zemalja. Kvadrat stana na elitnim lokacijama u Beogradu dostiže i 4.000 evra, a u Zagrebu oko 3.500 evra. Da li će se cijene stanova u Sarajevu približavati beogradskim i zagrebačkim zavisiće od više faktora. Kako tržište diktira cijene najbolje pokazuje primjer da su stanovi u posljednjih nekoliko godina poskupjeli za 100 odsto, a građevinski materijal u prosjeku za 30 odsto.