Svjedoci smo da su redovi u narodnim kuhinjama svakim danom sve duži, više nas i ne iznenađuju vijesti da sve veći broj djece po svoj jedini obrok ide u narodnu kuhinju ili će taj dan ostati bez ručka.
Dokle nas je neimaština dotjerala, pokazuje i najnoviji "fenomen", odnosno to što prodaja starog hljeba, ne hljeba od juče koji je još i jestiv, već bajatog hljeba koji stoji i po sedam dana, u BiH bukvalno cvjeta.
Kažem bukvalno cvjeta, jer tako tvrde pekari, koji su od prodaje starog hljeba napravili biznis.
Čim su vidjeli da po cijeni od 0,30 KM sav stari hljeb "plane" za pola sata, pekari su se brzo "dosjetili" da povećaju tu cijenu bar na 0,40 KM i opet zarade na sirotinji.
S obzirom na to da kupaca ima toliko da pekari, kako kažu, "moraju policijom da zavode red pred radnjama", može se očekivati da i cijena bajatog hljeba nastavi da raste.
A sigurni smo da će se hljeb i po većim cijenama dobro prodavati, jer narod mora jesti, pa makar i stari, ustajao hljeb.
Na ružne vijesti smo toliko oguglali da ih ubrzo zaboravljamo i nastavljamo borbu za vlastiti život i upinjemo se da dođemo do stadija da bar ne moramo da se otimamo za bajati hljeb.
Dokle ćemo u tome uspijevati, teško je reći.
Ostaje da se bar nadamo da će se stvari početi kretati nabolje i da će što manje ljudi biti u redovima za stari hljeb.