Hajra Trto, teško bolesna i nepokretna starica koja se u prijedorskoj bolnici oporavlja od posljedica infarkta, deložirana je iz svoje kuće u Ulici krajiških brigada 37 u naselju Urije u kojoj je živjela 56 godina i u kojoj je sa suprugom izrodila troje djece.
Starica se nakon izlaska iz bolnice neće moći vratiti u svoj dosadašnji dom, a ko će imati srca to da joj kaže i pogleda je u oči, još se ne zna, kao i pod koji i čiji krov će ona ubuduće. Tačku na i je stavila izvršna sudska presuda Osnovnog suda u Prijedoru u kojoj stoji da Hajrina kuća u kojoj je oduvijek živjela, prvo sa svojom sestrom, a onda i vlastitom porodicom, nije njena.
Ona je postala imovina čovjeka koji je kuću kupio davne 1976. godine od, ispostavilo se Hajrinog srodnika koji je imovinu porodice Trto navodno uzurpirao. Epilog pravnih zavrzlama koje su u vezi sa ovim slučajem trajale duže od tri decenije je deložacija nemoćne starice dok je ona u bolnici.
Sudski izvšioci postupili su po izvršnoj i pravosnažnoj sudskoj presudi i sve Hajrine stvari izbacili napolje. Izbacivali su čak i njene upotrijebljene pelene za odrasle, jer je nepokretna i ovisna o tuđoj njezi i pomoći. Uzalud su bila preklinjanja socijalnih radnika i komšija da se deložacija starice odloži do daljeg dok se bar malo oporavi. Ali sud je sud, a zakon je zakon.
Humanosti ovdje nema, kao ni mogućnosti da se Hajra Trto nakon bolnice ponovo vrati u tu trošnu kuću u kojoj je živjela decenijama unazad. Gdje sa bolesnom staricom nakon liječenja u bolnici, ne znaju ni radnici Centra za socijalni rad, a troje njene djece joj takođe ne mogu pomoći. Sinovi, jedan u Engleskoj, drugi u Vojvodini i kćerka koja kao podstanar živi u Sanskom Mostu, tvrde da nemaju način da zbrinu majku nakon izlaska iz bolnice. Raseljena su lica i ponavljaju kako žive teško.
Tako je Hajra Trto postala ničiji slučaj. Treba li se onda uopšte poziviti na humanost? Bolesna starica postala je žrtva životne patnje i pravosudne drame.