Savjet ministara BiH nakon bespotrebnog odugovlačenja konačno je usvojio pravilnike čijom primjenom će biti ušteđeno samo 2,7 miliona KM godišnje.
Priča o štednji, koja u BiH traje gotovo šest godina, jedna je od najvećih demagoških tema koju su plasirali bezidejni tipovi čija vlast se svela na nemilosrdnu borbu za fotelje i privilegije u kojima uživaju godinama.
Partijske institucije, kojih u BiH ima na stotine, najbolji su dokaz da vlast, osim što priča, nema ama baš nimalo volje da istinski štedi i državu pred stečajem pokuša spasiti od neminovne likvidacije. Pitanje je vremena samo, ali ono što je sigurno, ovako više ne ide.
Usvajanjem pravilnika, Savjet ministara BiH nije uštedio ništa, približno manje od 0,3 odsto od onoga što potroši za godinu dana.
Da li je to štednja? Nije.
Istinska štednja u ovoj državi podrazumijevala bi ukidanje desetina agencija, strogu kontrolu procesa javnih nabavki i partijskog zapošljavanja, sve ostalo je demagogija.
U svakom slučaju, bitno je da se od nečega krenulo i za početak od institucija BiH nije se ni moglo očekivati više, s obzirom na to da oni koji njima upravljaju na te institucije gledaju kao na partijske ćelije gdje se zapošljavaju lojalni, rodbina, prijatelji i ljubavnice.
Komisija za koncesije BiH godišnje potroši najmanje pet miliona KM, a ljudi nisu izdali nijednu jedinu koncesiju. Zar nije bilo bolje, svrsishodnije, djelotvornije, marketinški mnogo upečatljivije da je ta agencija ukinuta?
Bilo bi, ali bi se postavilo pitanje nadležnosti i pokrenula bi se nacionalna priča koja osim za pljačku naroda ne služi ničemu drugom.