Novogodišnji praznici u centralnoj Bosni protekli su u znaku protesta. Onako kako je ispraćena 2009, tako je dočekana 2010. godina - okupljanjima, štrajkovima, ultimatumima, zahtjevima...
Glas protiv nesreće koja ih je snašla u ZDK su digli šoferi, studenti, trgovci, drvoprerađivači, bivši borci. Čak ni osuđenici u KPZ Zenica ne miruju. I oni su revoltirani. Tvrde da je predsjednica Federacije BiH Borjana Krišto, umjesto njih, pomilovala one punih novčanika, kao da su zaboravili da upravo takve danas svi vole.
Za razliku od njih, ovdašnji vlastodršci čuvajući se narodne izreke: "Sirotinjo i bogu su teška", odlučili su prve dane tekuće godine provesti na godišnjem odmoru. Bijeg od istine koju bi im u lice mogli sasuti gladni nezaposleni borci ili prevareni studenti "izmišljenog" Zdravstvenog fakulteta sigurno nije rješenje.
Pokazali su to primjeri vareške "Željezare", "Komrada", "Mahnjače", "Krivaje", zeničke robne kuće i Doma štampe, te preduzeća u kojima je posljednjih godina umjesto trajnog zbrinjavanja radnika, isplatama socijalnih pomoći i privatizacijama osuđenim na propast, kupovan privremeni socijalni mir.
Prvi čovjek ovdašnje Privredne komore kaže kako će 2009. godina ostati upamćena kao najteža poslijeratna godina kada je u pitanju poslovanje privrednih subjekata, što treba shvatiti kao opomenu da će kriza eskalirati u ovih 365 dana.
S obzirom na to da su budžeti sve tanji, a finansijska injekcija MMF-a nemilice se troši, pitanje je čime vlast građansku poslušnost misli kupovati ove godine. Pesimista bi rekao: "Loše je da lošije ne može biti", a optimista bi ga tješio: "Može, može, ne znaš ti nas!"