Prvi put poslije rata u BiH su održani izbori u kojima gotovo nikakvu ulogu nisu imali predstavnici međunarodne zajednice. Političke stranke su sprovele relativno mirnu kampanju, građani su mirno i demokratski izašli na izbore, a izborni proces prošao je u normalnoj atmosferi.
Za razliku od dosadašnjih izbora, u kojima su visoki predstavnici smjenjivali funkcionere, a pojedini ambasadori zavrtali ruke, ovaj put su stvari bile u potpunosti u rukama domaćih političkih subjekata i njihovih birača.
Još na prošlim opštim izborima imali smo direktno uplitanje OHR-a u odluke Centralne izborne komisije BiH, a haos koji su time prouzrokovali još nismo uspjeli prevazići. Pa i problem u vezi s implementacijom odluke "Sejdić i Finci" nastao je kada su nam stranci u Dejtonu propisali Ustav, a zatim ti isti stranci, što zavrtanjem ruku, što ucjenama i prijetnjama, u godinama nakon toga tjerali da taj ustav mijenjamo, ispravljajući vlastite greške. Uzgred rečeno, dobrim dijelom zahvaljujući gore pomenutim "metodama" stvorili smo Oružane snage BiH, gutača javnih para i pravo leglo korupcije i nepotizma. O sličnim "reformama" u vezi s kojim se stranci čak nisu ni zamarali da ih upišu u Ustav, mogla bi biti napisana cijela knjiga. Na ovim izborima, u koje se stranci, dakle, nisu miješali, ispostavilo se da u BiH žive normalni ljudi, djeluju normalne političke partije, koje se gotovo ni u čemu ne razlikuju od onih koje postoje u zemljama zapadne Evrope i SAD. Haos ovdje uglavnom nastane onda kada se umiješa neko sa strane. Ne treba neka velika stručna analiza da se zaključi da su nam za dobar dio današnjih problema račun ispostavili bivši (samo)imenovani strani faktori. Siguran sam da nam danas međunarodna zajednica želi pomoći, ali bi trebalo da pokažu malo više povjerenja i puste nas da probleme probamo riješiti sami. Pozitivno će se iznenaditi.