Vrijeme je jedan od najvećih neprijatelja uspješnog procesuiranja ratnih zločina. Što godine više prolaze, sve je manje svjedoka. Ljudi koji su bili svjedoci ili žrtve ratnih zločina umiru, neki se više ne sjećaju davno proteklih zbivanja, a neki više ne žele da se podsjećaju na te dane.
Da bi što manji broj zločina ostao zauvijek u mraku, da bi što više žrtava doživjelo kakvu-takvu satisfakciju zatvaranjem iza rešetaka njihovih tlačitelja, i da bi, na kraju, svi mi u BiH dobili koliko-toliko sveobuhvatnu sliku o ratnim zločinima, potrebno je imati plan za rješavanje ovih predmeta.
Takav jedan plan, odnosno strategiju, BiH bi trebalo da dobije u trinaestoj godini poslije okončanja rata. Radna grupa, koja radi na njenoj izradi već oko godinu i po, ove sedmice planira da je usvoji i dostavi Savjetu ministara. Strategija daje prioritet rješavanju najsloženijih i najtežih ratnih zločina. Ako se uzme u obzir činjenica da nije moguće imati kapacitete da na sud budu izvedeni svi koji su "zgriješili" u ratu, logično je da prioritet bude kažnjavanje onog ko je naredio zločine, počinio masovna ubistva, komandovao u zatvorima i logorima. A oni koji su vozili autobus sa uhapšenim civilima, stražarili, a kojima u velikom broju sudi današnje pravosuđe, mogu ostati za neku drugu fazu. Najprije treba iskoristiti žrtve da svjedoče da protiv počinioca zločina, dok su još živi i jedni i drugi.
Narednih dana biće poznati i drugi detalji iz ove strategije, a narednih mjeseci ćemo vidjeti kako će ona biti provođena. Sumnju u uspjeh njene primjene može izazivati politika - još jedan snažan neprijatelj uspješnog procesuiranja ratnih zločina.