Koliko je u pravosuđe BiH upetljana politika najbolje oslikava strukturalni dijalog, koji na sve liči osim na ozbiljnu priču i neophodne reforme zbog kojih je i pokrenut.
Isključivo politička prepucavanja obilježila su sve dosadašnje runde dijaloga, a tako će vjerovatno biti i s ovom koja se trenutno odvija u Mostaru.
Zna li iko u ovoj zemlji koji je cilj tog strukturalnog dijaloga? Pokrenut od strane političara i vođen njihovim idejama i interesima, sasvim sigurno neće rezultirati nezavisnim i objektivnim pravosudnim sistemom koji je neophodan ovoj zemlji.
Pravosuđe bez stručnjaka, autoriteta i jasno definisanih nadležnosti nije potrebno nikome, a kako stvari stoje tako će i ostati. U zemlji gdje se sve gleda kroz nacionalnost (a, tako se i sudi), zajedničko pravosuđe jednostavno ne može i sigurno neće opstati barem ne na duge staze.
Kakva je trenutna situacija najbolje oslikava činjenica da se ogroman broj zahtjeva za izuzeće sudija traži zbog njihove nacionalne pripadnosti, jer u ovoj zemlji, nažalost, i pravda, pravo i pravičnost imaju nacionalnost.
Jedino pozitivno u ovoj cijeloj priči o strukturalnom dijalogu jeste što se u to umiješala Evropska komisija, bez obzira što još ne znaju šta ih je snašlo i koliko su duboki problemi koji opterećuju taj "rasklimani" stub vlasti.
Nadati se da su im čiste namjere i da će u nekim budućim raspravama i, kako oni kažu, rundama argumente ukrstiti pravnici i stručnjaci, a ne političari i pripadnici različitih političkih partija, kojima sasvim sigurno nije cilj objektivno i nezavisno pravosuđe u koje se toliko kunu.