Činjenica da su mjesečni troškovi samofinansirajućih studenata državnih fakulteta u BiH, u koje su uračunati troškovi studija, stanarine, hrane, prevoza, knjiga i odjeće oko 600 KM je porazna, posebno imajući u vidu da je prosječna plata u BiH 804 KM, što je oko 80 odsto prosječne plate.
U ovo, naravno, nisu uračunati troškovi rekreativnih aktivnosti, pozorišnih, kino-karata, odlaska na neku utakmicu i ostalog što bi svaki student sebi trebao priuštiti, ali većina ih ne može.
Sve ovo ukazuje na činjenicu da je zbog stalnih poskupljenja položaj studenata u BiH sve lošiji, a udar na džepove njihovih roditelja sve oštriji.
Stvarno treba biti "profesionalac" pa u današnje vrijeme, po ovakvim cijenama školovati jedno ili više djece i uspjeti to sve uklopiti u mršave kućne budžete.
Takođe, poznata je i činjenica da veoma mali broj porodica može svojoj djeci priuštiti studije ukoliko ne žive u studentskom domu, jer da bi platili stan, potrebno je da se udruži po troje i više studenata, kako bi ti troškovi stanovanja bili manji.
Iz tog razloga mnogi studenti se odlučuju da rade razne poslove samo da bi pomogli roditeljima u finansiranju školovanja, ali to im je veliki problem i upravo im on otežava školovanje.
Dakle, sasvim je očigledno da bi se nešto moralo mijenjati u našem društvu, u smislu da se studentima pruže veće mogućnosti, ili da pored studija mogu da rade neke lakše poslove na kojima ne bi bili previše zauzeti ili da im budu obezbijeđene neke druge povoljnosti.