RS je u opasnosti da izgubi imovinu koja se nalazi van njene teritorije, vrijednosti više stotina miliona maraka. Radi se o ljetovalištima i poslovnim prostorima javnih preduzeća RS, mahom na vrlo atraktivnim lokacijama na jadranskoj obali ili u centralnim zonama velikih gradova poput Zagreba, Beograda ili Novog Sada.
Sudbina ove imovine je vrlo (ne)izvjesna. Vjerovatno će njen najveći dio, na našu žalost, na kraju završiti u vlasničkim listovima "fizičkih lica" koja su je se dočepala, naravno, na "transparentan" i "zakonit" način. Ako ništa drugo, ova tipična priča nam može poslužiti kao školski primjer "tranzicije" na naš način, balkanski Eldorado, u čijoj mutnoj vodi najbolje plivaju "najvispreniji" plivači koji znaju prepoznati pravi "tajming".
Ovi "tranzicioni grijesi" iz vremena rata i poraća ostaju nam kao uteg oko vrata, koji po ko zna koji put pokazuju da je rat zaista jednom dijelu naših sugrađana poslužio kao prilika da bukvalno preko noći iz anonimnosti prerastu u našu novu elitu. Iza zatamnjenih stakala dobro klimatizovanih crnih audija ne prepoznajemo njihova lica.
Oni se uglavnom ni ne fotografišu na naslovnim stranicama, ne daju intervjue i ne pojavljuju se u javnosti. Oni cijeli život ostaju sa unutrašnje strane zatamnjenog stakla. I iz udobnosti svojih pokretnih cestovnih tvrđava i iza zidina svojih ljetnikovaca, upravljaju našim životima. I preko svojih PR agenata su se pobrinuli da ne postavljamo nezgodna pitanja. Pitanja poput ko su ljudi koji su pljačkali preduzeća, žicali njihovu atraktivnu imovinu i huškali ljude na rat dok su iza linija fronta sanjali viziju svojih budućih poslovnih imperija izgrađenih na narodnoj nesreći - to su pitanja koja se ne postavljaju.