Nova tragedija u rudarskim oknima ispod Zenice odnijela je dva rudara čija je tijela na dubini od preko 600 metara zatrpalo više tona zemlje. Bez očeva je ostalo petoro maloljetne djece.
Rudari stradali u utorak u Staroj jami desetak godina školovali su se za kopače uglja, a njihovu obuku putem, vjerovatno mizernih stipendija, plaćalo je preduzeće u kojem su mjesečno zarađivali oko 650 KM.
Dok su se školovali za kopače, rudari-stipendisti, dobijali su uvjerenja kako će ih u bh. rudnicima čekati bolji uslovi za rad i veće plaće. Ovo drugo donekle su i dočekali, ali u međuvremenu su i troškovi života porasli za 30 %, tako da su obećanja ostala - ludom radovanje.
Što se sigurnosti i uslova za rad u bh. rudnicima tiče, tu se ništa nije promijenilo. Sve je isto kao i 1934. godine kada je u kakanjskom rudniku zatrpano 127 rudara! Istina, u novije vrijeme svake četiri godine dešavaju se "kozmetičke promjene", pa tako umjesto Izeta Žigića, rudari danas slušaju obećanja resornog ministra Vahida Heće. Sutra će o milionskim investicijama u rudarska okna pričati neki novi ministar, a rudari će vjerovati da će doći dan kada će u zemljinu utrobu silaziti za isti novčani iznos i jednako bezbjedni kao recimo, njihove "kolege" - čitači potrošnje električne energije. Sve dok rudari ne budu pod istim krovom i na istim jaslama kao i čitači brojila električne energije, a njihov rad ne bude bolje treniran od pregleda satova po kućama i soliterima, nesreće kao prekjučerašnja u Staroj jami, nažalost, neće biti iznenađenja.