Kancelarija visokog predstavnika u Brčkom je zatvorena, a taj čin se u javnosti predstavlja kao početak kraja OHR-a.
Samo ovlaš pogled na ovaj događaj je dovoljan za zaključak da se u suštini ništa značajno nije desilo. Supervizija za Brčko ostaje i dalje, kao i Arbitražni tribunal u Vašingtonu, koji čini, de fakto i de jure, devedesetogodišnji starac sa osrednjom advokatskom kancelarijom negdje u Vašingtonu.
Toliko je "značajan" da sam mu i ime zaboravio. Ali, Arbitražni sud, odnosno njegov devedesetogodišnji sudija, čije sam ime zaboravio, doslovno može, u slučaju nečega što bi bilo protumačeno kao "ozbiljno neizvršavanje obaveza iz Arbitražne odluke za Brčko", kompletan distrikt oduzeti, recimo, RS i dodijeliti FBiH, i time, i de fakto i de jure, RS podijeliti na pola.
OHR i dalje može nametati rješenja i donositi odluke, jednako kao i do sada. Ako te visoki predstavnik izbaci sa posla, ukine platu, ili suspenduje odluku nekog zakonodavnog tijela u BiH, kakva je razlika da li ju je donio sa deska kancelarija u Banjaluci, Mostaru, Sarajevu ili Brčkom? Ova odluka na nivou je odluke neke firme da zatvori radni prostor u nekom gradu radi "uštede i racionalizacije poslovanja", kako se to lijepo kaže poslovnim rječnikom. I ništa više.
Ja bih čak išao i korak dalje, i "hrabro" izjavio da ovom odlukom OHR čak i jača, jer je smanjio svoje operativne troškove i poslove fokusirao na manji broj "poslovnih jedinica" i time "racionalizovao" svoje "poslovanje". Sada odluke, ako bi imao blagoslov PIC-a, može donositi još brže i efikasnije.
Prema tome, ništa se nije desilo, sve ide po starom. Sve je isto, samo Kancelarije nema.